01/09/2014

Strategija razvoja kreativnosti u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju

Nastava koja potiče kreativnost temelj je stvaranja resursa za kreativno samosvjesno društvo, kulturu i gospodarstvo koje stvara visoku dodanu vrijednost.

Kreativno obrazovanje doprinosi otvaranju našeg društva i stvaranju prostora za razvijanje transverzalnih kompetencija djece i mladih koje se u EU smatraju ključnim kompetencijama 21. stoljeća. Ono omogućava mladima da budu opskrbljeni znanjem i iskustvima potrebnim za to da vode uspješan i smislen život i dosežu standarde koje „obrazovan“ čovjek mora imati kako bi udovoljio društvenim izazovima.

Logično razmišljanje, kreativno razmišljanje i kritičko razmišljanje temelji su održivog razvoja , stoga je potrebno da Hrvatska kao članica EU u svoje mehanizme društvenog, kulturnog i političkog razvoja uklopi kreativno obrazovanje kao jedan od fundamentalnih načina na koje naša država i njeni građani mogu ići prema dugoročnim razvojnim ciljevima te uključiti sredstva i alate koji tome vode i pomažu. U suočavanju s izazovima svjetske gospodarske utakmice Hrvatska se mora preusmjeriti na društveni, kulturni i gospodarski razvoj potaknut inovacijama i kreativnošću pojedinaca te na obrazovanje koje oslobađa potencijale svake mlade osobe. Potrebni su nam odgoj i obrazovanje koji su usmjereni na razvijanje „društvenosti“, kreativnosti, motivacije za učenje, afektivnih i kognitivnih potencijala djece i mladih, koji otvaraju mogućnosti da pojedinci svojim kapacitetima doprinose društvenom prosperitetu. Također nam je potrebno obrazovanje koje se uklapa u europske obrazovne tendencije definirane kroz niz dokumenata Europske unije

Cilj ove inicijative je ukazati na to koliko je bitno razvijati i poticati kreativnost za razvoj ljudskih potencijala u cjelini, time i razvoj cijelog društva, te ponuditi konkretne mjere i aktivnosti u tom smjeru.

 
Misija kreativne grupe predmeta 
Opći cilj:
Razvijati kulturu kreativnosti. Razvoj kreativnosti u osnovnom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju je stvaranje dugoročnog resursa za kreativno, inovativno društvo, razvijenu kulturu, kulturološku pismenost i samosvijest, te gospodarstvo visoke dodane vrijednosti.

Specifični ciljevi:
1) primjena i razvoj višestrukih inteligencija (prema Gardner, H. 2000: lingvistička, logičko-matematička, prostorna ili spacijalna, glazbena, intrapersonalna, interpersonalna, tjelesno-kinestetička, naturalistička i egzistencijalna); 
2) razvoj viših kognitivnih funkcija: pronalaženje problema, rješavanje problema, planiranje, promišljanje, kreativnost, dubinsko razumijevanje; promišljanje o vlastitom pamćenju (metamnemoničke sposobnosti), vlastitom razmišljanju (metakognitivne sposobnosti) i vlastitim reprezentacijama (metareprezentacijske sposobnosti); 
3) Kreativni i duhovni razvoj, kulturni identitet i razvoj umjetnosti
4) Ovladavanje komuniciranjem jezicima različitih umjetnosti
5) Razvijanje kreativnog izražavanja i suzbijanje šablonizma, konformizma i stereotipnosti u obrazovanju i izražavanju
6) Kreativni, inovativni i metodološki resurs za sva područja te kreativni razvoj STEM područja na dinamičnim tržištima i u suvremenom globalnom okruženju
7) Razvoj kritičkog mišljenja u cilju stvaranja svjesnih i odgovornih pojedinaca koji preuzimaju inicijativu u kreiranju društva u kojem žive.
8) Vizualna i medijska pismenost, komunikacija i identitet u globalnom okruženju u
kojem je vizualna i medijska komunikacija dominantna
9) Sposobnost samostalnog kreativnog razvoja kroz život i učenja u svakodnevnom životu.

Vizija kreativne grupe predmeta
Tri su osnovna pokretača održivog razvoja: logično razmišljanje, kreativno razmišljanje i kritičko razmišljanje. Nužna je uravnotežena zastupljenost svih odgojno-obrazovnih područja čime se omogućuje ravnomjeran razvoj svih načina razmišljanja i time potiče cjelovit razvoj učenikove osobnosti i osposobljenosti.
Umjetničko područje unutar osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja koje obuhvaća Vizualnu kulturu i umjetnost, Glazbenu kulturu i umjetnost, Filmsku i medijsku kulturu i umjetnost, Dramsku kulturu i umjetnost, Umjetnost pokreta i plesa, potrebno je osnažiti i tretirati kao jedno od ključnih uporišta i resursa za razvoj suvremenog hrvatskog društva. Time bi se stvorila platforma za jedinstveno djelovanje u cilju podizanja razine kreativnog i kritičkog mišljenja u društvu, propitivanje postojećeg stanja i aktivno sudjelovanje u promjenama. Važna je također svijest da je vizualna, audio i medijska pismenost temelj aktivne komunikacije, identiteta i konkurentnosti u suvremenom svijetu. 
U tzv. Knowledge-based ekonomijama globaliziranog svijeta, Intellectual property sektor, u čijem su samom centru kreativne industrije, već je odavno najznačajniji pojedini sektor najvećih svjetskih ekonomija. Stoga ne čudi da je britanski National Advisory Committee on Creative and Cultural Education (NACCCE) još 1999. u svom izvješću All Our Futures: Creativity, Culture and Education prepoznao važnost oslobađanja kreativnih ljudskih potencijala u suvremenoj ekonomiji koja stvara proizvode i usluge veće dodane vrijednost od tradicionalne. Linearni modeli učenja, kao i poslovnog upravljanja pokazali su se nedovoljno učinkovitima za razvoj konkurentnog i održivog gospodarstva. Kreativne metode učenja podrazumijevaju aktivno rješavanje problema kroz propitivanje, poticanje empatije, razvoj ideja i praktičan rad, a procesi koji se pritom koriste su iterativni i ciklički. Takvi modeli učenja uključuju principe koji čovjeka i njegove potrebe pozicioniraju u središte procesa, njegujući istovremeno participativne metode rada, prihvaćanje tuđih gledišta i širenje svjetonazora. Dugoročno, sustavni rad na razvoju kreativnog i kritičkog mišljenja kroz nastavni proces Umjetničkog područja vodi u poduzetnost, konkurentno gospodarstvo, kulturnu pismenost i prepoznatljivi kulturni identitet u globalnom kontekstu.

Strateško pitanje
Želimo li biti društvo koje stvara nisku ili visoku dodanu vrijednost?
Kreativnost, inovativnost, identitet i kultura kvalitete su preduvjeti za stvaranje visoke dodane vrijednosti.

Kreativnost je ključni društveni i razvojni resurs. Znanje, tek uz kreativnost, postaje nova vrijednost i inovacija, stoga se čini nužnim još jače poticanje kreativnosti u predtercijarnom obrazovanju, za što su nužne dodatne kompetencije nastavnika u osnovnim i srednjim školama.

Kultura kvalitete kao težnja trajnom razvoju i unaprjeđenju vlastitog rada očituje se u poticanju izvrsnosti u učenju i poučavanju, ali i razvoju svih čovjekovih potencijala pogotovo kreativnosti, rješavanju problema i kritičkom mišljenju. Zatim odgovornosti, inicijativi, djelovanju i postizanju strateških ciljeva, ali i zadovoljstvu svih dionika, na svim razinama obrazovnog sustava. Predtercijarno obrazovanje potrebno je gledati kao sastavni dio društva, kulture i gospodarstva. Stoga je neophodno strateški isplanirati pristup svakom pojedincu u cilju razvoja svih potencijala neophodnih za podizanje razina kvalitete, kreativnosti, inovativnosti te inkluzije u kulturu, društvo i gospodarstvo. Posebno bitna stavka je osmišljavanje i organizacija kompleksnog sustava cjeloživotnog učenja.

UNESCO je apelirao 1999. na sve koji odlučuju o politikama obrazovanja da umjetničko i kulturalno obrazovanje pozicioniraju na posebno i istaknuto mjesto u obrazovanje svakog djeteta od vrtića do kraja srednje škole. (UNESCO 1999). U ožujku 2009. Europski Parlament je donio rezoluciju Artistic Studies in the European Union (European Parliament 2009). Glavne preporuke uključuju: umjetničko obrazovanje trebalo bi biti obavezno na svim razinama obrazovanja; u poučavanju umjetnosti treba koristiti najsuvremenije IK tehnologije; povijest umjetnosti mora obuhvaćati susrete s umjetnicima i posjete kulturnim sadržajima. 

Ključne strateške postavke koje trebaju dovesti do ostvarivanja vizije uz uvažavanje misije nacionalnih strategija obrazovanja, kulture i gospodarstva: 
1.Umrežavanje, osnaživanje i razvoj predmeta iz Umjetničkog područja u predtercijarnom obrazovanju 
2.Uravnotežena zastupljenost odgojno-obrazovnih područja čima se omogućuje cjelovit razvoj učenikove osobnosti i osposobljenosti.
3.Ishodi učenja usmjereni na podizanje kvalitete u kulturi, društvu i gospodarstvu.
4.Kultura i medijska pismenost te generičke kompetencije proizašle iz razvoja viših kognitivnih funkcija na nastavi predmeta Umjetničkog područja 
5.Vizualna pismenost odgojno-obrazovnih sadržaja te kreativni i kritički pristup nastavnim sadržajima u skladu sa suvremenim postavkama 
odgojno-obrazovnog procesa (udžbenici, informacijsko-komunikacijske obrazovne aplikacije, vizualizacija nastavnih sadržaja itd.)
6.Kreativno i kritičko mišljenje koje se razvija predmetima Umjetničkog područja neophodno je za razvoj STEM područja (posebno su primjenjive kompetencije iz polja vizualnih umjetnosti i dizajna)

Ključni ciljevi kreativne grupe predmeta:
●Kreativno rješavanje problema i razvoj kritičkog mišljenja
●Vizualna pismenost i vizualna komunikacija
●Razvoj fine psihomotorike i artikulacije
●Naglasak na kreativnom, stvaralačkom i umjetničkom procesu, čiji su dijelovi, percepcija, planiranje, izrada skice, realizacija rada i evaluacija primjenjivi u svim kreativnim, inventivnim i inovativnim projektima
●Kreativni, inovativni i metodološki resurs za umjetničko, društveno i humanističko područje i kreativni razvoj STEM područja
●Sposobnost artikulacije ideja i vizualizacije za sva područja
●Inicijativa i poduzetnost te kulturna svijest i izražavanje
●Poučavanja uzročno-posljedičnih veza percepcije i kreativne reakcije, komunikacije i interpretacije
●Kreativno rješavanje problema i učenje putem istraživanja

Dugoročna dobrobit razvoja kreativnosti u predtercijarnom odgoju i obrazovanju:
●Kreativni i inovativni resurs društva
●Poticanje kreativnosti kao temeljnog ljudskog potencijala
●Kreativnost kao kulturni identitet Hrvatske
●Razvoj umjetnosti i kulture
●Unaprjeđenje samosvijesti društva
●Planiranje, oblikovanje i primjena metoda za vođenje kreativnih procesa u društvu i gospodarstvu
●Kreativnost i u području znanosti, i u području tehnologija
●Kreativnost i konkurentnost industrija
●Povećanje inovativnosti i konkurentnosti društva na dinamičnim tržištima
●Vizualna i medijska pismenost obrazovnih sadržaja od udžbenika do informacijsko komunikacijskih obrazovnih aplikacija te pismena vizualizacija gradiva
●Razumijevanje, komunikacija i kreativni identitet u globalnom kontekstu
●Razvijene sposobnosti i potreba za kreativno inoviranje u različitim okruženjima tijekom života
●Inicijativa i poduzetnost te kulturna i umjetnička svijest i izražavanje
●Kreativno reagiranje u nepoznatom i novom okruženju te osposobljenost za cjeloživotni kreativni razvoj
●Kreativnost kao temelj kontinuirane kulture promjene

 
I. Sadašnje stanje

OSNOVNA ŠKOLA

Nastavni proces u tom segmentu razvoja kreativnosti kao temeljnog ljudskog potencijala i društvenog resursa u proteklih je 18 godina potpuno marginaliziran i suočen s dva temeljna problema: neadekvatnom satnicom i nastavnim programom koji ne uspijeva odgovoriti na mnoge važne odgojne i obrazovne ciljeve te pripremiti učenike za njihovu ulogu svjesnih i aktivnih sudionika u suvremenom vizualnom okruženju.
Godine 1996. ukida se jedan sat nastave predmeta Likovna kultura u obveznom osnovnoškolskom obrazovanju te je nastava svedena na potpuno neadekvatnu satnicu od jednog sata tjedno, ukupno 35 sati tijekom čitave nastavne godine. 
Jedan sat tjedno izuzetno je limitirajući vremenski okvir za poticanje i razvoj kreativnog
mišljenja te usvajanje generičkih kompetencija neophodnih za učenikov cjeloživotni kreativni 
razvoj i učenje. Često se nastava odvija u blok satima, svaki drugi tjedan (dakle, dva puta mjesečno). Time se stvara diskontinuitet u radu, što onemogućuje sustavno i kreativno usvajanje znanja i vještina. Samo jedan sat tjedno (ili dva sata svaki drugi tjedan) utječu i na razvoj psihomotoričkih kompetencija zbog nedostatnog vremena za fizičko izvođenje praktičnog rada na nastavi likovne kulture.
Treba naglasiti da su 1996.godine na isti način smanjene satnice tehničke i glazbene kulture čime je značajno umanjen odgojni, kreativni i praktični aspekt nastave u cjelokupnom obrazovnom kurikulumu.
Prema HNOS-u, godine 2006. uvodi se Nastavni plan i program za predmet Likovna kultura, koji kreće iz znanstvene pozicije i nastoji strukturirati vizualni aspekt umjetničkog područja. U neposrednoj praksi program čije je glavno težište na poznavanju i razumijevanju likovnih pojmova pokazao se ograničavajući. Mnogi sadržaji sagledavaju se isključivo kroz pitanje forme bez stvarnih poveznica s njihovim povijesnim, kulturnim i društvenim kontekstom što je od izuzetne važnosti za razvoj kulturalne svijesti i osobnu nadgradnju kroz ove sadržaje. Iako su ovakve poveznice preporučene HNOS-om, one su onemogućene prekratkim vremenom tj. premalom satnicom. Nastava je koncipirana linearno i fragmentirano, po nastavnim satima na kojima se, tijekom osam godina, obrađuju nepovezane nastavne teme koje se često i nelogično ponavljaju. 
Program ne zadovoljava potrebe naraštaja 21. stoljeća koji živi u postmodernom društvu usluga te odrasta okružen novomedijskim tehnologijama i nevjerojatnom količinom informacija. Gradivo nije povezano sa stvarnim potrebama u životu učenika a mnogi su sadržaji neadekvatno zastupljeni. Prije svega to su sadržaji s područja vizualnih komunikacija, dizajna, arhitekture i urbanizma te novih medija.
Praksa je pokazala da je ovako koncipirana nastava Likovne kulture u osnovnoj školi dekontekstualizirana i u nedovoljnoj mjeri potiče razvoj važnih aspekata vizualnog izražavanja kao što su neverbalna komunikacija s okolinom, izražavanje misli i osjećaja, razvoj kreativnog i kritičkog mišljenja, uspostavljanje odnosa između divergentnog i konvergentnog mišljenja, terapeutski učinak umjetnosti.

SREDNJA ŠKOLA

U srednjim školama s gimnazijskim programom nastava Likovne umjetnosti predaje se 1 sat tjedno sve četiri godine (s iznimkom prirodoslovno-matematičkih gimnazija koje imaju 1 sat tjedno samo prva dva razreda). Nastavni plan i program nepromijenjen je već četiri desetljeća: u prvom razredu se uči likovni jezik, a u ostala tri (odnosno jedna u prirodoslovno-matematičkim gimnazijama) posvećen je povijesti umjetnosti. 
Na prvi pogled je očita velika razlika između programskog i metodičkog pristupa u osnovnoj i u srednjoj školi. Dok se u OŠ naglasak većinom stavlja na savladavanje sadržaja kroz praktičan rad, u srednjoj školi praktičnog rada nema i nastava se orijentira prema predavanjima o povijesti umjetnosti. Time se gubi odgojna komponenta nastave kojoj je cilj podizanje kulturalne svijesti, ekspresije i participacije u suvremenom društvu. 
Pri izradi novog predmetnog kurikuluma i nastavnog plana i programa u srednjim školama s gimnazijskim programom trebalo bi također povećati satnicu na 2 sata tjedno te osmisliti sadržaje koji se nadovezuju na osnovnoškolske. Neophodno je ojačati odgojnu i iskustvenu komponentu predmeta te osuvremeniti sadržaj uvođenjem novih područja poput vizualne komunikacije. 
U srednjim školama za umjetničko vizualno obrazovanje programi se temelje na zanatskom pristupu s kraja 19. st. Često nisu kompatibilni s programima fakulteta na koje se, uglavnom, upisuju učenici škola s umjetničkim programima. Međutim, ni ne osposobljavaju učenike za samostalan rad nakon završene srednje škole.

Obrazovanje nastavnog kadra
Nastavni kadar koji predaje Likovnu kulturu dolazi iz različitih obrazovnih koncepcija. 
Predmetnu nastavu Likovne kulture mogu predavati oni koji su završili: nastavničke diplomske sveučilišne studije na akademijama likovnih umjetnosti u Republici Hrvatskoj; umjetničke diplomske sveučilišne studije na akademijama likovnih umjetnosti u RH uz dodatno stjecanje 60 ECTS bodova pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičke grupe predmeta; iznimno, diplomski studij razredne nastave na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s pojačanim predmetom Likovna kultura . U razrednoj nastavi, Likovnu kulturu mogu predavati oni koji su završili adekvatan diplomski sveučilišni studij razredne nastave na nekom od učiteljskih fakulteta. Nastavni kadar koji predaje Likovnu umjetnost u srednjim školama obrazuje se na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i na Odsjeku za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i drugim gradovima.
Programi na navedenim institucijama potpuno su različiti, stoga su profesionalne i umjetničko-metodičke kompetencije nastavnika u školama i kvaliteta u neposrednoj praksi neujednačeni. Ne postoje jasni i čvrsti parametri vrednovanja od strane nadležnih institucija kao ni parametri samovrjednovanja. Trebala bi se uspostaviti suradnja između navedenih fakulteta u cilju osuvremenjivanja studijskih programa, (re)definiranja ključnih kompetencija koje se stječu studijem i stvaranja preduvjeta za uspješnu provedbu kurikularne reforme.
Od primarnog je značaja umrežavanje visokoškolskih studija kreativnih područja sa studijima iz STEM područja te uspostavljanje međuinstitucijskih suradnji u cilju obogaćivanja programa STEM područja ishodima učenja koji se tiču razvoja kreativnog i kritičkog principa mišljenja te višestrukih inteligencija. Samo takva stručnost budućeg nastavnog kadra može osigurati razvoj kreativnog i kritičkog mišljenja te kognitivne, afektivne i psihomotoričke predispozicije učenika u osnovnim i srednjim školama. To je jedini, ali i sveobuhvatni način na koji je moguće stvarati platforme aktivnosti i inicijativa za Hrvatsku kao kreativno i inovativno društvo u ujedinjenoj, kreativnoj Europi (Creative Commons in Europe documents). 

II. Razvojna projekcija

Preduvjet za stvaranje održivog razvoja je poticanje logičkog, kreativnog i kritičkog. Ključno je vratiti satnicu u kojoj učenike potičemo na kreativno razmišljanje, ali i znatno unaprijediti sadržaje kreativne nastave u skladu sa kontekstom 21. stoljeća. Nužno je poticanje razvoja kreativnog društva kroz kreativne skupine osnovnoškolskih i srednjoškolskih programa i visokoškolskih studija te unaprjeđenje svih programa u skladu s kulturnim, gospodarskim i općim društvenim promjenama.

Visoka dodana vrijednost 
Relevantno obrazovanje treba imati vodeću ulogu u razvoju kreativnog društva i kreativnih kompetencija kao ključnog društvenog i razvojnog resursa i kulturnog identiteta. Kreativne kompetencije prepoznate su i kao ključna strateška odrednica europskih institucija. Kreativni resurs je nužan za razvoj i održivost društva, kulture, umjetnosti i kreativnosti gospodarstva, prije svega jačanjem svijesti o neraskidivoj sprezi suvremenog kulturnog, društvenog i gospodarskog konteksta u kojem živimo. Kao razvojnu dodanu vrijednost, transfer kreativnih kompetencija u tehnologije i gospodarstvo, dinamizira njihovu produktivnost, prepoznatljivost, konkurentnost, ali i društvenu relevantnost. Razvoj i sprega umjetnosti, dizajna, inovativnih komunikacijskih i interaktivnih tehnologija kao i ostalih kreativnih promišljanja pokretači su suvremenih gospodarstava. Sve relevantne institucije snažno će podržati već postojeće inicijative i suradnje na zajedničkim projektima i razvoju kreativne grupe predmeta u predtercijarnom obrazovanju koji, kao krajnji cilj, podižu razinu kvalitete u kulturi, društvu i gospodarstvu.

Za stvaranje visoke dodane vrijednosti nije dovoljno samo znanje pa čak ni primjena znanja, već kreiranje novih i drugačijih znanja, mogućnosti i spoznaja, drugačijih vrsta pismenosti i komunikacije. Takvu razinu kreativnosti, senzibiliteta i vizije treba sustavno kompetentno njegovati i poticati kroz cijeli sustav školovanja. Društvo koje to ne uviđa ostaje kronično nezanimljivo bilo kakvoj vrsti tržišta i razvoja.

Obrazovanje nastavnog kadra 
Osnaživanje nastavnog kadra u osnovnim i srednjim školama kroz unaprjeđenje kompetencija u području kreativne nastave i razumijevanja društvenog i kulturnog konteksta u cilju poticanja i razvoja, aktivnog, kreativnog i odgovornog društva. 
Kreativnost je ključni društveni i razvojni resurs. Znanje, tek uz kreativnost, postaje nova vrijednost i inovacija, stoga se čini nužnim sustavno poticanje kreativnosti u predtercijarnom obrazovanju, za što su neophodne dodatne kompetencije nastavnika u osnovnim i srednjim školama.
Nužno je hitno uspostaviti profesionalne i kvalitativne umjetničko-metodičke kompetencije nastavnika u školama i unaprijediti kvalitetu u neposrednoj praksi sukladno potrebama suvremenog razvoja. Obavezno je definiranje grupe ključnih kompetencija nastavnika za sektor odgoja i obrazovanja u području vizualne kulture, sukladno hrvatskom kvalifikacijskom okviru i registru podataka o skupovima ishoda učenja, standardima zanimanja, standardima kvalifikacija, programima za stjecanje i vrednovanje skupova ishoda učenja, programima za stjecanje kvalifikacija. 
Neophodno je uspostaviti sustavnu bazu podataka o točnoj strukturi nastavnika i njihovim kompetencijama. Treba hitno postaviti jasne i čvrste parametre vrednovanja od strane nadležnih institucija, te parametre samovrednovanja. Nužno je pokrenutu programe cjeloživotnog obrazovanja za unaprjeđenje kreativnih kompetencija već postojećih nastavnika u školama.

Kreativne kompetencije građanstva kao krajnji ishod poučavanja Vizualne kulture
Moralna i etička odgovornost te uloga nastavnika predmeta Umjetničkog područja u redovnom osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju, velika je i neprocjenjiva za razvoj novih kompetencija budućih odgovornih građana RH („nove kompetencije pojedinca, koje stavljaju naglasak na razvoj inovativnosti, stvaralaštva, rješavanja problema, razvoj kritičkoga mišljenja ....“, Nacionalni okvirni kurikulum, 2011., str.10).
U cilju zaštite prava djece i mladih na školovanje po svim suvremenim smjernicama i europskim standardima, neophodno je predmete Umjetničkog područja vratiti s marginalne pozicije u školstvu i društvu na zasluženo mjesto poveznice svih predmeta iz prirodnog i društvenog područja te, u skladu s time, osigurati neophodan opseg predmeta Umjetničkog područja (npr. vraćanje satnice predmeta sadašnjeg naziva Likovna kultura na dva sata tjedno). Takvim pristupom došlo bi do rasterećenja u obradi nastavnog sadržaja prirodnih i društvenih predmeta. Kvalitetnom strukturalnom korelacijom trebali bi se povezati sadržaji i pojmovi iz različitih predmeta koje povezuje slična struktura (reljef u prirodoslovlju – reljef u umjetnosti; scenarij u hrvatskom jeziku – film u umjetnosti i dr.) Iz toga proizlazi da Vizualna kultura omogućava razvijanje kompetencija neophodnih za mnoga (neumjetnička) područja. 
Neophodno je da predmetni kurikulum ostavi dovoljno slobode da se u nastavnom procesu koriste suvremene metode i različite strategije poučavanja i učenja (npr. transfer, metodu likovno-pedagoškog koncepta, Design Thinking, imerzivnu metodu itd.). Implementacijom većeg broja različitih metoda se potiče iskustveno učenje, vizualno mišljenje, kritičko mišljenje, analitičko i sinkretičko mišljenje te konvergentno i divergentno mišljenje, razvoj više vrsta inteligencija s naglaskom na intuiciju, konceptualni pristup, introspekcija i samokritičnost, različiti načini organizacije i samoorganizacije, kreativnost i originalnost, intrinzična motivacija, percepcija procesa, potiče se kreativnost i samopouzdanje učenika. 
Takvim pristupom nastavi, novim generacijama bi se omogućio kvalitetniji odgoj i obrazovanje što bi se, dugoročno, odrazilo i na boljitak hrvatskog društva te konkurentnost na raznim tržištima.

 
III. Relevantni kontekst u zemljama EU

U pogledu današnje satnice predmeta Likovna kultura Hrvatska nedvojbeno zaostaje za Europom. Iako postoji europska zemlja koja ima jednako malu satnicu kao i Hrvatska, a to je Slovačka, naša se obrazovna politika deklarativno ugleda na neke druge zemlje zapadne i sjeverne Europe. Osim Slovačke i Hrvatske, sve druge europske zemlje imaju veću satnicu likovne kulture. Satnica u većini EU zemalja kreće se između 2 do 4 sata tjedno, samo se, ponekada, u pojedinim razredima spušta na 1 sat tjedno. Neke su zemlje posebno napredne u pogledu vizualnog obrazovanja te imaju predmete koji objedinjuju umjetnost s obrtom i dizajnom; Švedska, Estonija, Finska i Norveška (Art and Craft), Danska (Art and Handicraft, wood/metalwork, home economics), Lihtenštajn (Technical design, Creative Arts), Litva (Art and Technologies), Portugal (Visual and Technological Education). Upravo te zemlje su navedenim predmetima osigurale izdašne satnice, od 2 do 8 sati tjedno. Znakovito je da je u Hrvatskoj upravo tehnička kultura (djelomično ekvivalentna područjima koja se u tim zemljama nazivaju Craft, Tehnical design i sl.), uz likovnu kulturu, predmet s najmanjom satnicom (1 sat tjedno od 5. do 8.razreda).
Tu razliku najlakše je vidjeti, ako zbrojimo sate koje učenik provede na nastavi likovne kulture tijekom cijelog osnovnoškolskog obrazovanja. Na grafikonu 1 prikazan je izbor zemalja EU, naziv predmeta koji pokrivaju sadržaj likovne kulture i okvirnu satnicu kroz cijelo osnovnoškolsko obrazovanje. 
vidi Graf 1.

 
Iz naziva predmeta u tablici 1. također se naslućuje kakav pristup pojedine zemlje imaju u poučavanju sadržaja iz područja vizualne kulture. Većina ih, uz umjetnost, poučava i obrt (koji u sebi sadrži mnoge elemente dizajna i našeg predmeta tehničke kulture) ili tehnologiju.

Usporedbom satnica prirodoslovno-matematičke, društveno-humanističke i umjetničke (kreativne) grupe predmeta jasno je da su ukupne satnice prirodoslovno-matematičke i društveno-humanističke grupe predmeta u Estoniji i Češkoj slične hrvatskima, dok Norveška ima veću satnicu posvećenu društvenim, a manju prirodnim predmetima. Najveća razlika je između ukupnih satnica u umjetničko području, što se jasno vidi na grafikonu 2. U Norveškoj i Estoniji umjetnička (kreativna) grupa predmeta ima ukupno veću satnicu nego društveni predmeti zajedno. To nam govori da te zemlje vrednuju vizualnu edukaciju kao komplement društvenim i prirodnim znanostima. 
vidi Graf 2.

Usporedbom satnica različitih predmeta u Hrvatskoj s nekim EU državama (za primjer su odabrane Norveška, Estonija i Češka, tablica 2). U podjeli satnice materinjeg jezika, matematike, stranog jezika, tjelesne i zdravstvene kulture nema značajnih razlika između Hrvatske i navedenih država – sve zemlje tim predmetima dodjeljuju najviše sati.

vidi Tablica 2 – usporedba ukupnih okvirnih satnica predmeta kroz cijelo osnovnoškolsko obrazovanje po predmetima u odabranim državama EU

 
Tablica 3. Okvirna usporedba maksimalne godišnje satnice likovnih predmeta u gimnazijama ili njihovim ekvivalentima, tj. srednjim školama usmjerenima na daljnje fakultetsko obrazovanje u Sloveniji, Finskoj, Kanadi (Ontario), Sjevernoj Karolini i Republici Hrvatskoj

Skoro sve EU zemlje uključene u istraživanje (Taggart 2004) imaju slične ciljeve kurikuluma umjetničkog obrazovanja: razvijanje umjetničkih vještina, znanje i razumijevanje, upoznavanje s različitim umjetničkim formama, povećanje kulturalnog razumijevanja, dijeljenje iskustava, odgoj kritički svjesnih konzumenata i stvaratelja umjetnosti. Osim umjetničkih, u većini zemalja očekivani su i individualni i socio-kulturalni ishodi (npr. samopoštovanje, samouvjerenost, individualna ekspresija, suradnja, interkulturalno razumijevanje i sudjelovanje u kulturi). Osobito je naglašen novi fokus na kreativnost (često s naglaskom na inovativnost) i kulturalno obrazovanje (i kao individualni identitet i kao interkulturalno razumijevanje). Minimalna obavezna satnica umjetničkih predmeta je u osnovnoj školi prosječno 50 do 100 sati godišnje (HR 35 sati), a u srednjoj nešto niža prosječna minimalna satnica od 25 do 75 sati (HR 35 sati).

Ministarstvo bi trebalo revidirati tradicionalni odnos snaga među predmetima u hrvatskim školama po kojoj se najviše vrednuju predmeti Hrvatski jezik, Matematika i prirodne znanosti (koje su rascjepkane na čak 6 različitih predmeta tijekom osam razreda). Takav pristup stvara veliku neravnotežu zbog koje su na gubitku umjetnički, ali i društveni sadržaji koji su samo neznatno bolje zastupljeni. Satnica predmeta Vizualna kultura bi također trebala biti usklađena s prosjekom europskog minimuma (2 sata tjedno). 

IV. Prijedlog općih dugoročnih ishoda
Dugoročni ishodi kreativnog obrazovanja:
●Izgraditi načine javnoga komuniciranja, nastupanja i izlaganja 
●Prihvatiti suradnički odnos sa svim vršnjacima, naročito onima s posebnim potrebama.
●Zastupati pozitivan odnos prema umjetničkomu stvaralaštvu, aktivnostima i kulturnoj baštini te vlastitim i ostvarenjima drugih učenika.
●Demonstrirati sposobnosti realizacije jednostavnih projekata koji sadrže osnovni kreativni i inventivni proces: percepciju, promišljanje, postavljanje i rješavanje zadatka, realizaciju, evaluaciju.
●Povezati nastavni sadržaj s primjerima iz neposredne životne okoline
●Konstruirati složenije vizualne, verbalne, auditivne i tjelesne forme prema usvojenoj shemi kreativnog procesa. 
●Prepoznati ulogu igre u kreativnom procesu.
●Primijeniti novomedijske tehnologe iz svakodnevnog života u nastavnom procesu (izvori podataka i načini izražavanja). 
●Preispitati bitna pitanja o sebi i društvu u kojemu žive te ih oblikovati u javne umjetničke iskaze s kritičkim stavom.
●Prepoznati opća obilježja umjetničkih ostvarenja u raznim medijima, životnomu okruženju te povijesnom i društvenom kontekstu.
●Upoznati hrvatsku umjetnost i baštinu te kulturu drugih naroda i zajednica u kontekstu svjetske kulture i univerzalnih vrijednosti. 
●Razviti informacijsku pismenost kako bi se poboljšalo snalaženje u velikoj količini informacija (vizualnih i drugih) koje karakteriziraju suvremeno društvo.

Opći ishodi učenja za umjetničko polje Vizualne kulture:
●Identificirati vizualno izražavanje kao jedan od ravnopravnih načina izražavanja (uz verbalno, literarno, auditivno, pokret).
●Prepoznati sastavnice vizualnoga stvaralaštva u različitim vizualnim medijima (crtež, slika, grafika, skulptura, arhitektura, film, fotografija, dizajn)
●Uočiti zakonitosti kreativnog procesa u cilju protoka ideja i njihovog razvoja do što udaljenije/originalnije točke. 
●Valorizirati vlastite i tuđe vizualne uratke debatom, samokritičkim pristupom, afirmativnim izražavanjem i konstruktivnom kritikom.
●Demonstrirati fine motoričke vještine, koncentraciju, upornost i dosljednost te usmjereni vizualni opažaj i pamćenje izvođenjem složenih pokreta pri oblikovanju dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih vizualnih uradaka. 
●Planirati istraživački pristup radu (odabrati, urediti i organizirati vizualni materijal u cilju izražavanja ideje; istražiti svrhu objekata i slika iz prošlih i sadašnjih kultura i identificirati njihov kontekst).
●Primjenjivati jezik asocijacija, simbola, kodova i znakova u svakodnevnoj vizualnoj komunikaciji te kao osnovu za estetske prosudbe i odluke u svakodnevnom životu.
●Konstruirati složenije vizualne uratke (odnos ideja i njihova realizacija u materijalima i medijima) u cilju izražavanja vlastite vizualne poruke. 
●Analizirati ideje i poruke, kontekste, značenja i tehničke utjecaje vezane uz produkciju umjetničkih djela.
●Istražiti kontekste vlastitih vizualnih uradaka.
●Primijeniti poznavanje teorija, karakteristika materijala, tehnika i tehnologija na vlastitu vizualnu praksu.
●Prepoznati umjetnost i dizajn kao bitan dio kulture društva kroz razlikovanje estetskih, etičkih i utilitarnih vrijednosti u primjerenim umjetničkim i djelima dizajna, vlastitom i tuđem stvaralaštvu te u svom neposrednom okruženju.
●Kombinirati spoznaje stečene osobnim iskustvom u umjetničkim i dizajnerskim aktivnostima i stvaralaštvu sa spoznajama iz drugih odgojno-obrazovnih područja.
●Izgraditi medijsku kulturu I medijsku pismenost korištenjem IK tehnologije.

 
V. Strateške postavke i ciljevi

Obzirom na goruće probleme u hrvatskom školstvu, društvu i gospodarstvu, neophodno je što prije krenuti u temeljne promjene u odgojno-obrazovnom sustavu. Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, odsjek Povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu, Učiteljski fakultet, Udruga za promicanje vizualne kulture OPA, Hrvatsko društvo dizajnera, Hrvatska komora arhitekata, Interacta - Udruga za produkciju i interakciju u kulturi i obrazovanju smatraju da je krajnji trenutak za pokretanje promjena u umjetničkom području te polju vizualnih umjetnosti i dizajna. 
Zato su predložene sljedeće strateške postavke:

1. Poduzimanje prvih koraka (u periodu od rujna, 2014. do prosinca 2014.) 
●Javno predstavljanje Inicijative za strategiju razvoja kreativnosti u predtercijarnom odgoju i obrazovanju
●Udruživanje Umjetničkog područja na razini Sveučilišta u Zagrebu
●Suradnja predstavnika Umjetničkog područja s predstavnicima relevantnih državnih institucija (AZOO, MZOS, NVZVOTR) i umrežavanje s predstavnicima neposredne nastavne prakse

Cilj 1.1 Umrežavanje institucija koje obrazuju nastavni kadar umjetničkog područja
Cilj 1.2 Aktivna participacija u promišljanju predtercijarnog likovnog, vizualnog i kreativnog obrazovanja (osnovne i srednje škole) kao kreativnog resursa društva, u suradnji sa svim partnerima (Udruživanje predstavnika Umjetničkog područja s predstavnicima relevantnih državnih institucija (AZOO, MZOS)
Cilj 1.3 Kreativne inicijative, obrazovne grupe i umjetničko područje nužno trebaju imati predstavnika u Nacionalnom vijeću za znanost i visoko obrazovanje (NVZVOTR) i ostalim strateškim tijelima koje promišljaju razvoj ljudskih potencijala u hrvatskom društvu 
Cilj 1.4 Inicijativa za reviziju, usklađivanje i osuvremenjivanje planova i programa 
visokoškolskih ustanova koje obrazuju nastavni kadar umjetničkog područja
Cilj 1.5 Osnivanje i pokretanje Zavoda za razvoj kreativnog građanstva kao platforme za cjeloživotno učenje (ALU)
Cilj 1.6 Umrežavanje sa strukovnim udrugama, stručnim županijskim aktivima i ostalim oblicima organiziranja pripadnika neposredne nastavne prakse (udruga OPA)
Cilj 1.7. Pokretanje inicijativa i suradnji na dugoročnom razvijanju modela interakcije kulturnih i obrazovnih resursa sto podrazumijeva razne oblike obrazovanja – institucionalno i izvaninstitucionalno, formalno i neformalno, pogotovo obrazovanje 
koje znatno aktivnije i kreativnije koristi vanjske „neškolske“ institucije (muzeji svih 
profila i sl.) u općem obrazovanju - kao dio školskog obrazovanja i kao nadopunu. 
Jedan od temelja cjeloživotnog kulturnog i kreativnog obrazovanja. (udruga Interakta)

2. Izrada prijedloga predmetnog kurikuluma za Vizualnu kulturu i umjetnost za OŠ i SŠ
(u periodu od rujan 2014. do listopad 2014.)
●Izrada prijedloga kurikuluma
●Javni predstavljanje Inicijative
●Usklađivanje i umrežavanje s ostalim predmetnim kurikulumima

Cilj 2.1 Kompetentni profesori umjetničkih i učiteljskih fakulteta te učitelji i nastavnici likovne kulture i umjetnosti trebaju aktivno sudjelovati u izradi predmetnog kurikuluma, njegove evaluacije, kataloga kompetencija te raznih vrsta i načina provjera predviđenih kompetencija.
Cilj 2.2 Radna grupa za razvoj kreativnosti u predtercijarnom odgoju i obrazovanju
(Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Učiteljski fakultet, Filozofski fakultet, Udruga za promicanje vizualne kulture OPA, Interacta - Udruga za produkciju i interakciju u kulturi i obrazovanju, učitelji, akademije i fakulteti kreativne grupe predmeta, strukovne udruge i institucije) predlažu prijedlog predmetnog kurikuluma

3. Vraćanje minimalne obvezne satnice Likovne/Vizualne kulture i umjetnosti na satnicu prije 1996. godine i razvoj izbornih predmeta. 
Uravnotežena zastupljenost odgojno-obrazovnih područja.
(rujan 2014. do svibanj 2015.) 
●Poduzimanje pisanih i javnih akcija u cilju promjene pravnih akata

Cilj 3.1 Elaborat o neophodnosti nastave vizualnih umjetnosti i dizajna za razvoj kreativnog i kritičkog mišljenja kod djece i mladih u svrhu napretka kulture, društva i gospodarstva (upućivanje elaborata krovnim institucijama MZOS i AZOO) 
Cilj 3.2 Upućivanje zahtjeva i konkretnog prijedloga preraspodjele sati i interpolacije novih unutar novog nacionalnog odgojno-obrazovnog kurikuluma 
Cilj 3.3 Radni i pregovarački sastanci s predstavnicima strukovnih i zakonodavnih institucija (AZOO i MZOS), predstavnicima drugih predmetnih područja, donošenje zaključaka i odluka 
Cilj 3.4 javne akcije u cilju podizanja svijesti i građenja javne potpore 

4. Edukacija nastavnika u neposrednoj praksi 
(u periodu od listopada 2014. do prosinca 2015.) 
●Unaprjeđenje kompetencija nastavnika
●Definiranje grupe ključnih kompetencija nastavnika za sektor odgoja i obrazovanja u području vizualne kulture
●Povezivanje AZOO-a i Povjerenstva za kreativni i kulturni odgoj i obrazovanje sa stručnim službama u školama
●Organiziranje edukacije za nastavnike u organizaciji AZOO-a, MZOS-a, ALU Zagreb i nevladinih organizacija (udruga OPA)

Cilj 4.1 Definiranje grupe ključnih kompetencija nastavnika za sektor odgoja i obrazovanja u području vizualne kulture. Nužno je hitno uspostaviti profesionalne i kvalitativne umjetničko-metodičke kompetencije nastavnika u školama i unaprijediti kvalitetu u neposrednoj praksi sukladno potrebama suvremenog razvoja. Obavezno je definiranje grupe ključnih kompetencija nastavnika za sektor odgoja i obrazovanja u području vizualne kulture, sukladno hrvatskom kvalifikacijskom okviru i registru podataka o skupovima ishoda učenja, standardima zanimanja, standardima kvalifikacija, programima za stjecanje i vrednovanje skupova ishoda učenja, programima za stjecanje kvalifikacija. 
Cilj 4.2 Hitno uspostaviti sustavnu bazu podataka o točnoj strukturi nastavnika i njihovim kompetencijama. Napraviti točan snimak sadašnjeg stanja u školama, te potrebama škola.
Cilj 4.3 Inicijative i izrada prijedloga za pripremanje i zakonsku provedba službenog
dokumenta o obavezi školskih stručnih službi i krovne strukovne institucije (AZOO) za provođenje sustavne edukacije nastavnog kadra vizualne kulture (unaprjeđenje kompetencija nastavnika) po pitanju nastavnih metoda i strategija, iskustvenog i istraživačkog učenja te integrirane i projektne nastave
Cilj 4.4 Unaprjeđenje kompetencija nastavnika vizualne kulture: predavanja, radionice i osposobljavanja koja će pomoći nastavnicima umjetničkog područja da osuvremene pristup nastavi u cilju stavljanja težišta na razvoj kreativnog i kritičkog mišljenja

5. Aktivna participacija u eksperimentalnoj primjeni odabranog predmetnog kurikuluma 
Cilj 5.1 Inicijative, izrada prijedloga i aktivna participacija temeljem smjernica i pravilnika nadležnih institucija i tijela na temelju praćenja implementacije novog kurikuluma u neposrednoj nastavnoj praksi

Inicijativa i koordinacija strategije razvoja kreativnosti
u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju:

Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu:
izv. prof. art. Aleksandar Battista Ilić
izv. prof. art. Ines Krasić, Nastavnički odsjek
as. mr. art. Sonja Vuk, Nastavnički odsjek

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu:
izv. prof. dr. sc. Frano Dulibić, Odsjek za povijest umjetnosti
v. as. dr. sc. Jasmina Nestić, Odsjek za povijest umjetnosti
as. Josipa Alviž, Odsjek za povijest umjetnosti

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
izv. prof. mr. art. Miroslav Huzjak

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
izv. prof. dr. sc. Fedja Vukić, Studij dizajna
doc. mr. art. Ivana Fabrio, Studij dizajna

OPA udruga za promicanje vizualne kulture
mr. art. Jelena Bračun Filipović
Gordana Košćec, učitelj-mentor prof. likovne kulture
Ida Loher, učitelj-mentor prof. likovne kulture
Pero Mrnarević, MPhil

Hrvatsko društvo dizajnera
Ivana Borovnjak, MDes

Hrvatska komora arhitekata
doc. art. Mia Roth Čerina

Interacta – Udruga za produkciju i interakciju u kulturi i obrazovanju
Irena Sertić, predsjednica